Mi smo legende sa škurinja,sk8eri smo,opuštamo se uz ljekovitu TRAVU,volimo zajebancije,a pogotovo prcat ljude u zdrav mozak...od zike volimo hip-hop,rap,techno,Trance i Punk...imamo 15 godina dvoje nas je Trane i Virus to su nasa umjetnicka imena...celavi smo(gdje)?...btw...idemo u ugostiteljsku skolu,ostalo ce te valjda saznat!!!!

Blogovi

Blog.hr
*...Loli...*

Ciganovic.hr
*...NEVEN...*

Blog.hr
*...Tea...*

Blog.hr
*...Andrea...*

...POVIJEST...

Hard Techno
Hardcore (oldschool) je 1992. evoluirao na ondašnji darkside (kasnije evoluirao u jungle) i happy hardcore, a tvrđi zvuk i schranz nastali su kao zasebni stilovi favorizirani od strane određenih hardcore ili techno (cca. 140-160 BPM) DJ-a i (glazbenih) producenata. Prijelazni originalno škotski zvuk zvan bouncy techno, 1993. poprimio je obilježja detroitskog techna i hardcore-a, a još više karakteristika značajnije je poprimio sredinom 90-ih od Happy hardcore-a raširen ponajprije u Velikoj Britaniji, Italiji i Nizozemskoj. Kako su se iz hardcore-a razvijali različiti glazbeni pravci, većinom brži i 'žešći' od oldschool-a, hardtechno početnih godina 21.st. sve se više miješa s ostalim stilovima klub-kulture u DJ setovima i vrlo rijetko usporava ispod 160 BPM-a.
Hard techno generički je termin za glazbu karakterističnu između hardcore-a i techna, a ističe se kombinacijom bas bubnja (engl. bassdrum) uzorka (engl. sample-a) u regularnom i kompresiranom (tvrđem) obliku. Kvalitetna je izvedba u kojoj vremensko držanje (engl. hold) ne prelazi 1/2 pulsa (engl. beat-a) kako bi visokofrekventni uzorak (npr. hi-hat), bio samostalno naglašen na 'srednjem' koraku (engl. step) naspram bas bubnja; za razliku od većine hardcore stilova, gdje bas bubanj može prelaziti cijeli beat tako da se kraj starog stapa s početkom novog pozicioniranog uzorka na početku beata. Brzina se kreće od aproksimalnih 160 BPM-a naviše. Generalna manja kompleksnost ritma, nadopunjuje se naglašenijim uzorcima 'srednje' frekvencije (cca. 400 - 12 000 Hz) sa svrhom ukupnog postizanja tvrđeg zvuka.

Hip-Hop
Prvo moramo razjasniti neke pojmove, kao što su Hip-Hop, rap, MC i sl, jer to su riječi koje se danas jako često i olako koriste, a da većina ipak ne razumije njihovo pravo značenje.
Najkraće rečeno, Hip-Hop je kultura, način izražavanja, za mnoge čak i način života, a rap je samo glazbeni pravac koji podržava Hip-Hop kulturu, zato nitko ne griješi kada rap glazbu nazove "hip-hop". Ali uvijek moramo biti svjesni da je Hip-Hop puno više od same glazbe. Dakle, Hip-Hop je kultura koja se manifestira kroz 4 osnovnaelementa:
- MC-ing: MC = Master of Ceremony ili Microphone Controller (hr. gospodar ceremonije ili onaj koji "kontrolira" mikrofon). To je osoba koja sama sebi smišlja rime i ideje za svoje pjesme i freestyle-ove (freestyle = bacanje rima na mjestu, ravno iz glave). Moram naglasiti da je u svim područjima Hip-Hopa najvažnija ideja i originalnost, rapperi ne vole one koji kradu ili kopiraju tuđe ideje. Pravi MC mora biti u stanju svojim verbalnim vještinama podizati atmosferu na koncertima i partyjima uživo.
- turntable-ism (još se kaže i DJ-ing): U Hip-Hopu, DJ je osoba koja kontrolira gramofone. On "okreće" ploče naprijed-nazad (tzv. "scratch") i tako raspolaže vještinama kako spojiti različite podloge u jednu i tako skupa s MC-jem podignuti atmosferu. Nekad se nije mogao zamisliti MC bez pratećeg mu DJ-a.
- graffiti: to je vizualni element ove kulture. U početku su grafiti bili smatrani vandalizmom, danas je to vrlo cijenjena umjetnost. Ljudi koji crtaju grafite zovu se writeri. U grafitima je, kao i u ostalim elementima Hip-Hopa, najvažnija originalnost. Svaki writer ce za svoje piece-eve, bombe i taggove vaditi ideje iz svoje glave.
- B-Boying (još se kaže i breakdance): Vjerujem da svi manje-više znate što je breakdance. Ulični ples koji često iziskuje i akrobatske vještine. Ljudi koji "brejkaju" zovu se B-Boys & B-Girls (kod nas "brejkeri").
Svaki od spomenutih elemenata je subkultura za sebe koja ima svoja pravila i svoj slang, a zajedno čine Hip-Hop kulturu. Neki izrazi, kao što su "freestyle" i "contest", "battle", upotrebljavaju se u sva 4 elementa.


Trance
Trance (fon. trans) je podvrsta elektronske plesne glazbe nastao na prijelazu iz 1980ih u 1990ih.

Glazba je karakterizirana tempom od 130 bpm do 160 bpm, koristi ponavljajuće melodične sintisajzerske dionice, nagle promjene glasnoće ili prekide. Ponekad koriste i vokale ali tekstovi su u većini slučajeve jednostavni ili se sastoje od ponavljajuće fraze. Trance je nastao kao kombinacija techno i house glazbe. Kako se trance glazba često pušta u noćnim klubovima može se smatrati i kao forma klubske glazbe.

Trance je nastao u njemačkim klubovima ranih 90tih godina, a upravo jedan njemački grad - Frankfurt, se često naziva kao mjesto gdje je ta cijela priča i započela. Rani pioniri ovog žanra uključuju izvođače kao što su DJ Dag, Oliver Lieb i Sven Vath. Rani trance je dijelio mnoge sličnosti sa technom, u smislu tempa i ritmičke strukture. No, trance je sadržavao i melodičnu strukturu koja je izvorno pripadala tadašnjem house žanru. Ranu fazu trance-a možemo okarakteriziriati kao glazbu sa „hipnotizirajućim efektom“, kvalitetnom melodijom te repetirajućom ritmičkom strukurom.

U isto vrijeme, dakle ranih 90tih godina, glazbena revolucija se odvijala u Goi (Indija) gdje će ubrzo nastati „Goa trance“. Ubrzo nakon, uslijediti će i profilacija umjetnika kao što su Gil, Eat Static, Doof te Man With No Name.

Sredinom 90tih godina pojavljuje se progressive trance te postaje jedan od dominantnijih oblika plesne glazbe. Taj pravac se više oslanjao na bas te glavnu melodiju, odbacujući pritom ponavljajuću te hipnotizirajuću strukturu trance žanra. Trance je bio oštriji od housea, melodičniji od techna te umirujući od drum'n'bassa stoga ne čudi što je u trenu postao vrlo popularan. Neki od DJ-a koji su sudjelovali u stvaranju ovog žanra ga napuštaju sredinom i krajem 90tih godina te prelaze na progresivniji zvuk (Sasha, John Digweed).

Neki od najznačajnijih predstavnika trance glazbe su Simon Posford, Tiesto, Paul Van Dyk, Paul Oakenfold, Ferry Corsten, Armin Van Buuren, Above & Beyond, Jonas Steur, John Askew, Marco V., 4 Strings, Sander Van Doorn, Smith & Pledger, Johan Gielen, Celec, Ersa, Fred Baker, Conjure One, Andain i Delerium

Punk
Punk je vrsta rock glazbe i pokret koji se pojavio u drugoj polovici sedamdesetih godina 20. stoljeća u Velikoj Britaniji i SAD-u predvođen bendovima kao što su The Ramones, The Clash, Sex Pistols, The Damned, The Buzzcocks i dr. makar prijelazne oblike možemo naći i ranije. U Hrvatskoj su također krajem 1970ih godina u Rijeci djelovali Parafi i Termiti, u Sloveniji Pankrti, te u Srbiji Pekinška patka i drugi.

Elektro wave , poznat kao i techno wave (1980-ih kad se termin techno upotrebljavao za svu elektroničku glazbu, za razliku od sadašnjosti gdje predstavlja posebni žanr) je naziv za glazbeni žanr nastao u okrilju new wavea. Razvijao se pretežno u Njemačkoj. Karakteriziraju ga umjetnici koji zvuk proizvode u potpunosti sintetički (Depeche mode, John Foxx, Gary Numan, Anne Clark).

VIRUS
Virusi su metabolički neaktivne i zarazne čestice na granici nežive prirode i živog svijeta. Nemaju stanične dijelove već potpuno ovise o mehanizmu stvaranja energije i bjelančevina stanica domaćina.

Na postojanje virusa je prvi upozorio ruski biolog Dmitrij Josifovič Ivanovski koji je tijekom istraživanja mozaične bolesti duhana, filtratom soka bolesne biljke oslobođenim od bakterija, uspio zaraziti zdravu biljku. Smatrao je da se radi o bakterijskom otrovu, za koji se upotrebljavao latinski naziv virus. Istraživanja virusne morfologije, njihova kemijskog sastava i umnožavanja su uznapredovala otkrićem elektronskog mikroskopa (veličina virusa se kreće između 20 i 300 nm) i uvođenjem novih metoda. U drugoj polovici 20. stoljeća počinje intenzivan uzgoj staničnih kultura što je omogućilo otkrivanje novih vrsta virusa.
nukleinska kiselina (DNK ili RNK) (2) – sadrži nasljedne upute potrebne za umnožavanje virusa (vidi niže), pa tvori virusni genom. Značajna je za infekcioznost virusa.
kapsida (1) – proteinska ljuska koja obavija nukleinsku kiselinu od djelovanja enzima stanice. Građena je od kapsomera (3) i nositelj je virusnih antigena.
Neki su virusi obavijeni lipidskom ovojnicom (6) koja potječe od stanice u kojoj se umnožavaju. Iz nje strše glikoproteinski izdanci (7) kojima se virus prihvaća na stanicu primatelja. Takvi su npr. virusi gripe, bjesnoće i HIV. Slika prikazuje građu neovijenog (A) i ovijenog (B) virusa.

Građa većine virusa se zasniva na jednom od načela simetrije:

zavojito (spiralno) – virusi štapićastog oblika, kapsomeri različitih veličina
izometrično – kuglasti virusi, jednaki kapsomeri
Umnožavanje (replikacija) virusa je enzimski proces prepisivanja vlastitog genoma kojeg čini jedna od nukleinskih kiselina. Ono se razlikuje od razmnožavanja ostalih mikrorganizama jer se odvija samo u živoj i primjenjivoj stanici. Za vrijeme umnožavanja virusa nastaju promjene na površini i u unutrašnjosti inficirane stanice. Ciklus umnožavanja u osnovi izgleda ovako:

pričvršćivanje virusa na površinu stanice s odgovarajućim receptorima (adsorpcija)
prodiranje virusa kroz staničnu membranu u stanicu (penetracija)
razgradnja kapside i aktivacija nukleinske kiseline
iskorištavanje stanične sinteze bjelančevina i nukleinske kiseline za prijenos svoje nasljedne upute (biosinteza)
stvaranje nukleokapside (sastavljanje viriona)
izlazak iz inficirane stanice (lizom ili pupanjem
Viroidi su infektivne čestice manje od virusa koje se sastoje samo od jednolančane RNK, a ne posjeduju kapsidu. Uzročnici su bolesti biljaka

Prioni su sastavljeni samo od bjelančevina, pa su najotporniji na djelovanje fizikalnih i kemijskih činitelja. Uzročnici su promjena središnjeg živčanog sustava (kravlje ludilo).